Članovi Matice umirovljenika iz Podstrane su za vrijeme trodnevnog boravka na izletu posjetili Sisak, Petrinju, Brezovicu, etno selo Čigoč i Krašić. Udobnim autobusom smo autocestom iz Dalmacije doputovali na Banovinu, u lijepu Posavinu i Pokuplje. Smjestili smo se u hotelu Panonija i već u 16 sati otpočeli s razgledavanjem grada. Potrebno je napomenuti kako je Sisak kroz razdoblja od osnutka do danas mijenjao naziv. Tako je poznato da je Sisak od ilirsko-keltske Segestice pa preko rimske Siscije imao i kajkavsku inačicu, Sisek, a da se tek u novije doba preimenovao u Sisak. Zaštitnik grada je sveti Kvirin. Povijesno važan detalj Siscia je krajem trećega stoljeća bila sjedište biskupije. Prvi nama poznati biskup je bio upravo Kvirin (od 284.do 303. godine). U kalendaru možemo pronaći spomendan svecu Kvirinu Sisačkom na četvrti dan mjeseca lipnja. Siščani tada i obilježavaju Dan Grada.
Na obilazak kula staroga grada povela nas je ljubazna gospođa Nataša Dorosulić, inače predsjednica Esperantskog društva u Sisku. Ona nam je predstavila dežurnu kustosicu Staroga grada, gospođu Katarinu Mrgić, etnologinju koja nas je upoznala s bogatom poviješću Siska. Za vrijeme razgledavanja spomenika nulte kategorije napravili smo i nekoliko lijepih fotografija za sjećanje.
Prilikom razgledavanja ovog spomenika nulte kategorije budi se pozornost svih posjetitelja, jer, kako je rekla gospođa Mrgić, komentari se uglavnom odnose na pozitivan stav mještana u borbi s Turcima i kako slavne 1593. godine, tako i za vrijeme ll. svjetskog rata i Domovinskome ratu. Građena je u rimskoj cigli i drvetu u šesnaestome stoljeću. U to vrijeme kula se nalazila na samom ušću rijeke Kupe u Savu, a danas je ušće udaljeno gotovo kilometar, što govori da su se tokovi ovih rijeka vremenom i izmijenile. Već duže vrijeme, a poglavito danas, stari grad je centralno mjesto u Sisku za muzejsku djelatnost i čuvanje povijesne i kulturne građe ovoga grada, ovo mjesto idealno za sklapanje brakova. Našu grupu je posebno raspoložilo što smo susreli mladence i njihove svatove. Potom smo krenuli dalje u razgledavanje grada. Po riječima, moje domaćice, klupske prijateljice esperantistkinje, krenuli smo u manjoj skupini u kuću slavnog Velimira Krekera, velikog ljubitelja audio uređaja s namjerom da se najavi Projekt Holandska kuća u današnjoj Rimskoj ulici. Želje su nam da prilikom sljedećega posjeta Sisku doživimo cjeloviti dojam kojega nudi bogata Veljkova fonoteka. Bit će to turistička ponuda svjetskih razmjera, a na slavu tvorca i sugrađana.
Sljedećega dana otputovali smo u Lonjsko polje, u selo Mužilovčica i Čigoč. Ljubazan domaćin, rendžer, gospodin Davor Anzil vodio nas je kroz sadržaje bogate kulturne i prirodne baštine močvarnoga područja i Donje Posavine koju smo imali priliku doživjeti.
Potom smo krenuli u Brezovicu i posjetili spomenik palim u NOB-u, a poslije ručka smo posjetili Petrinju i njene Povijesno-turističke znamenitosti.
Poslije doručka, u nedjelju smo krenuli u rodnu kuću pokojnoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i crkvu u kojoj je službovao Stepinac i potpisali se u spomen-knjigu. Dakako, radi se o posjeti Krašiću, gdje smo u crkvici Sv. Ivana Krstitelja, nazočili sv. Misi.
Oko 15 sati stigli smo u Gospić, gdje smo ručali i dobro se odmorili i u predvečernjim satima sretno stigli svojim kućama. Po riječima i komentarima brojnih izletnika ovaj izlet je bio sadržajno bogat i zanimljiv, a da ne govorim kako je tijekom dugog puta – uz pričanje raznovrsnih šala i viceva - vladala sloga i bezbrižno zadovoljstvo tako da smo puni dojmova vratili se svojim kućama, i na takav način „pustili brigu na veselje“, što će mnogi od nas poželjeti uskoro ponovno ići na izlet.

Tekst i snimak: Davor GRGAT