Inače, došlo je 26 simpatičnih mladića i smireni vođa u zrelijim godinama. Htjeli su naglasiti da pripadaju plemenu Ijaw. U hotelu Zagreb na Duilovu u kojem su smješteni iskustva su u pauzi od učenja podijelili Michael, Timi Bello, Arigidi Benson, Wariebi Yolo, Gbaregolo Oyinkepreye i Gbakoseigha Menimenibo.

- Učimo svaki dan i šetamo samo oko hotela. Voljeli bismo naći prijatelja koji će nam pomoći u prilagodbi i pokazati nam grad - kazao je koordinator tima Timi.

- Koliko je uobičajeno da Splićanka bude s mladićem prije nego se uda? Mi ćemo biti ovdje samo šest mjeseci, je li to dovoljno vrijeme upoznavanja prije braka? - uskočio je razigrani Michael koji nam je zaželio dobro jutro na hrvatskom jeziku.

Ali si se već uspio zaljubiti,pita DalmacijaNews. Kaže da mu se jedna lijepa cura svidjela, ne bi spominjao ime, ali smiješak ne silazi s usana.

- Nema pravila u ljubavi, ako uspostavite povjerenje. Ljubav nema državne granice - složni su prijatelji dok se zaljubljeni Michael udaljava sa skriptom ispod ruke i odlazi na nastavu.

- Jednom smo išli do obližnje prodavaonice, trgovci su mislili da smo nogometaši. Timija su pitali je li on igrač, mislim da su rekli Belle - prepričao je Yolo.

Malo smo održali nogometni sat i smijali se splitskom poimanju tamnoputih momaka. Tko bi drugo mogli biti, ako ne nogometaši. Možda i nije smiješno...

- Ja navijam za Manchester United, ali moram priznati da sam se "zaljubio" u Luku Modrića dok je bio igrač Tottenhama. Najviše zbog njega pratim hrvatsku reprezentaciju. Modrić je odličan - najraspoloženiji je sugovornik Yolo koji je igrao balun u Nigeriji.

Momci bi rado obišli naše stadione, otišli na utakmicu, ali više od svega bi voljeli s lokalnim mladićima odmjeriti umijeće u balunu.

Da pojasnimo, nigerijska vlast stipendira skupine mladih i šalje ih širom svijeta na učenje. Prva je ovo organizirana skupina iz Nigerije koja je došla u Split i Hrvatsku uopće.

- Dosta momaka je htjelo ići u Ameriku ili Englesku, mi smo baš htjeli Hrvatsku. Informirali smo se prije odluke preko interneta, vidjeli smo koliko ima stanovnika, da je većinski katolička zemlja i sve prirodne ljepote. Sada bismo voljeli i iskustveno osjetiti sve lijepo što smo pročitali. Nadamo se prijateljstvu sa Splićanima - zaključili su mladići koji su više puta isticali da im je život u Nigeriji krasan.

Dojam nostalgije pojačao je upit na odlasku.

- Znate li mjesto gdje ima afričke hrane? Ukusna nam je vaša, ali nam isto nedostaje okus naše...